Tunguska enigma

Dan kada su se otvorila nebesa...

Bilo je praskozorje 30. Juna, 1908. godine kada se misteriozno plamteće tijelo pojavilo na nebeskom obzorju. U dugoj kosoj putanji letjelo je prema sjeveru... A onda je odjeknula strašna eksplozija, čije uzroke nauka ni do danas nije odgonetnula...

Samo je jedna činjenica do kraja neupitna : 30. Juna, 1908. godine u središnjem Sibiru se dogodilo nešto neviđeno, silovita eksplozija jaline termonuklearnog oružja razorila je i opustošila šumski masiv na preko 2150 četvornih kilometara i izazvala potres kojeg su registrirale sve geofizikalne stanice u svijetu. Sljedećih godina i desetljeća, kada su prve ekspedicije krenule u to negostoljubivo pustošno područje kako bi istražile što je eksplodiralo u Sibiru, misterija se samo povećala. Zbog toga nije ni čudo što taj događaj i danas zbunjuje naučnike i pobuđuje interesovanje svjetske javnosti. Arthur Koestler ga je nazvao "najvećom naučnom misterijom 20. stoljeća", Isaac Asimov "fantastičnom eksplozijom koja prevazilazi maštu i najboljih SF pisaca", a znameniti Arthur C. Clarke ga proglasio - "scenarijem sudnjeg dana" !

ŠTA SE UISTINU DOGODILO 1908. GODINE U SIBIRU ?!

Ugledni ruski naučnik Nikolaj V. Vasiljev, koji je u Tomsku osnovao Kompleksnu samoinicijativnu ekspediciju za istraživanje tunguske katastrofe (KSE) u čijem je istraživanju sudjelovalo preko 1500 naučnika različitih profila, sedamdesetih je godina izazvao pravu senzaciju kada je svoja otkrića saopćio Sovjetskoj akademiji nauka, ustvrdivši da se u Sibiru srušio vanzemaljski svemirski brod ili svemirska sonda i da za ove tvrdnje posjeduje valjane dokaze !

Onima koji se profesionalno ili amaterski bave istraživanjem i odgonetanjem misterioznih događaja posve je jasno da sibirska enigma spada u mali broj onih kojima je nauka poklonila podosta vremena. Proteklih desetljeća, događaj u Sibiru pokušali su objasniti najeminentniji naučnici Istoka i Zapada; vršena su detaljna proučavanja izrovanog tla; analizirana je flora i fauna; bilježena su dramatična svjedočanstva onih koji su
preživjeli "susret treće vrste" s nevjerojatnom eksplozijom; izvodene su komplicirane kompjutorske animacije i računice; odgonetavan pravac leta zagonetnog tijela...
Kao posljedice svega toga, rodile su se, ni manje ni više, čak 72 različite naučne teorije !
Na koncu, ni jedan od njih nije prevagnula, ali se izdvojilo pet-šest teorija koje su vjerojatno moguće objašnjenje za ono što je 1908. uzbudilo i potreslo svijet.

Tvrdnja ruskog naučnika Nikolaja V. Vasiljeva da je posrijedi bila eksplozija međuplanetarne letjelice nije nova. Novo je jedino to, što je sve do svoje ekspedicije na mjesto zagonetnog događaja, Vasiljev bio jedan od najogorčenijih protivnika teorije da je iznad Tunguzije eksplodirao svemirski brod neke nama nepoznate kozmičke civilizacije ! Što je to utjecalo da ugledni naučnik promijeni svoj stav i prikloni se teoriji koja se još jučer doimala više nego fanatstičnom ?! - Raspolažem s dokazima - izjavio je Nikolaj Vasiljev u velikom intervjuu za sarajevski "Svijet" - da je zagonetno tijelo, prije nego što je eksplodiralo, napravilo nevjerojatan luping. To je bio posljednji pokušaj nepoznatih gostiju iz svemira da otklone kvar i uspostave kontrolu nad letjelicom. Na žalost, nisu uspjeli... Vasiljev rapolaže i drugim, konkretnim dokazima. Ali, o tome kasnije... Vratimo se u prošlost.


KAO SMAK SVIJETA...

Bilo je praskozorje, 30 Juna, 1908. godine kada se zagonetno tijelo pojavilo visoko iznad Indijskog oceana. U dugoj kosoj (?) putanji letjelo je prema sjeveru preko azijskog kopna, iznad ledenih vrhova Himalaje. Što je dublje prodiralo u Zemljinu atmosferu, postajalo je svjetlije, grmljavina sve paklenija, a istovremeno oko sebe je širilo i sve ubitačniju jaru. Prvi put postalo je vidljivo iznad pustinje Gobi. Karavane koje su se probijale između sprženih pješčanih dina, zaustavljale su se i u čudu gledale misteriozno leteće tijelo što je, poput golemog letećeg Sunca, plamtjelo na jutarnjem nebu, blješteći silnom vrelinom od blizu 3000 stupnjeva Celzijusovih (5000 F). Istodobno, iznenađeni nomadi i siroti stanovnici ubogih naselja, u udaljenim prostranstvima središnje Rusije, u strahu su promatrali nebo, panično se hvatajući za uši, jer im je zaglušujuća buka, činilo se, prodirala sve do samog mozga. Mnogi su od silne tutnjave za sva vremena izgubili sluh. Tačno u 7,17 sati usnula središnja sibirska visoravan, koja se pruža nedaleko od rijeke Tunguska Podkamenaja, desne pritoke moćnog Jeniseja, inače rijetko naseljen i nepristupačan kraj nepreglednih tresetišta i borovih šuma, po kojima su tumarala golema stada sobova, počela je silovito da podrhtava. Istodobno, Zemljine drhtaje registrirali su svi seizmografi svijeta, a eksplozija se čula u radijusu od 1000 kilometara. Podzemni potres se osjetio bez ikakvih uređaja čak i u Irkutsku, a strah je ispunio ljude u radijusu od 700-800 kilometara. Zatim je nastupio neviđeni kaos. Eksplozija ! Vatra ! Lom ! Paklena vatrena jara, dim i prašina u kojima se gubi jutarnja svjetla ! Sibir nestaje u zlokobnoj pomrčini ! Je li to bio smak svijeta ?! Kraj planete Zemlje ?!... Nad Sibirom se širi gigantska vatrena pečurka. Zrak je suh i ispunjen zaglušujućom eksplozijom, koja odjekuje deset tisuća kilometara unaokolo. Golemi val vrućine, što se silnom brzinom širi preko močvara i blagih brežuljaka sjeverne tajge, topi i spaljuje sve pred sobom. Plamen i dim dizat će se i zamračivati nebo još mjesecima iza tog kataklizmickog dogadaja. Nepregledne tisućugodišnje šume u jednom jedinom su trenutku povaljane kao da se radilo o šibicama koje je netko neoprezno istresao. Drvene kolibe sjevernih nomada naprosto su sravnjene s tlom, a ljudi i životinje - što su imali (ne)sreću da prežive, unezvjereno su lutali opustošenim krajolikom tragajući za odgovorom - što se dogodilo. Prizori pakla su svuda oko njih. Pet tisuća kilometara unaokolo. Čini se da za njih nema spasa. I dok se beskrajni gusti oblaci, ispunjeni čudnim dimom i pepelom, dižu dvadesetak kilometara iznad Sibira, cijelo područje je zasuto zloslutnom "crnom kišom". Za sirote i neuke sibirske nomade to je još jedan predznak da je odista stigao - sudnji dan !

ZEMLJA SE ZATRESLA

Svjedočanstva onih koji su preživjeli tungusku katastrofu su više nego uzbudljiva : "Bilo je vrijeme doručka i zadesio sam se na trijemu kuće blizu trgovačke postaje u Vanovari. Upravo sam podigao sjekiru da presiječem obruče na jednom buretu, kada su se otvorila nebesa, a visoko iznad šume, čitav sjeverni dio svoda kao da je bio zahvaćen silnim plamenom... U istom trenutku zapljusnula me je strašna jara. Kao da mi je košulja buknula pravim ognjem... Mašio sam se da je strgnem sa sebe i odbacim, kada se u taj mah nebom razlijegao prasak, a odmah zatim oglasila grdna lomljava. Bio sam odbačen i tresnuo sam na zemlju nekih šest metara daleko od mjesta gdje sam radio, izgubivši na trenutak svijest. Moja je žena istrčala i uvukla me u brvnaru. Poslije silnog treska začula se zaglušujuća buka, kao da je kamenje padalo s neba. Zemlja se počela tresti, a ja sam, ležeci na tlu, prekrio glavu rukama, plašeći se da me ne pogodi neki kamen ili nešto drugo, još opasnije, što je padalo s neba. U trenutku kada su se nebesa otvorila, sa sjevera je oko naše kolibe počeo da huči vreli vjetar, kao iz topovske cijevi, ostavljajući sagorjeli trag na tlu... "

Stravicne je trenutke zagonetne eksplozije jedan seljak doživio u polju : "Tek što sam sjeo doručkovati pored pluga, kada se najednom razlegoše silni prasci, slični detonacijama topova. Konj mi pade na koljena, a sa sjevera povrh šume suknu plamen... U tom trenutku spazih kako je vjetrušina poobarala drveće i najprije mi pade naum da je u pitanju orkan. Ščepah čvrsto rukama drške pluga, kako ga oluja ne bi otpuhala. Vjetar je bio tako snažan da je podizao gromade tla s površine, a onda orkan poče da diže vodeni zid uz Angaru. Jasno sam ga mogao vidjeti, jer se moje imanje nalazi na obronku brda. Istodobno, tutnjava je toliko prestrašila konje da su upaničene životinje počele sumanuto galopirati vukući za sobom opremu za oranje... "

I seljanka je Lj. Konova tog jutra bila izvan svog doma : "Prala sam vunu na obali rijeke Kan, kada se iznenada začula buka slična snažnom lepetu krila prestrašenih ptica..., a uz rijeku otpoče da se valja golemi uništavajući val nalik vodenom zidu. Ubrzo zatim, razliježe se još jedan prodoran prasak, koji je bio toliko silovit da je jedan od radnika u mojoj blizini, kao pokošen pao u vodu !"

U isto vrijeme iznad Sibira se širio gigantski stub vatre, a zrak je bio ispunjen serijom silovitih razornih detonacija koje su odjekivale tisućama kilometara unaokolo.
Vrela zračna struja munjevito se širila preko blagih brežuljaka ostavljajući ugljenisanu pustoš. Drveće je bilo sravnjeno, nomadske kolibe dignute u zrak, ljudi i životinje rasuti kao čestice prašine. Zapanjeni Sibirci u Vanavaru, skrivali su lica od kobne vreline, dok im je zagonetni udarni val pustošio selo, rujući zemlju poput džinovske krtice....

!!! DODATAK !!!

Nexus magazin je objavio u svom posljednjem broju Vol. 10, No. 4, na strani 63, pod naslovom "The Installation", dio intervjua koji je britanski novinar Graham W. Birdsall snimio nedavno s Valerijem Uvanovom, predstavnikom ruske Akademije za Nacionalnu Bezbjednost.

· Graham Birdsall : Šta je vaša zvanična funkcija ?

Valerij Uvanov : Ja sam šef Odjeljenja za Istraživanje NLO-a, Nauke i Tehnologije, ruske Akademije za Nacinalnu Bezbjednost, koja je bazirana u Petrogradu.

· Da li je to zvanična vladina organizacija ?

Naravno da jeste. Ja imam samo dva čovjeka iznad sebe, a oni su direktno odgovorni predsjedniku Putinu.

· Čime se bavite ?

Naše istraživanje je je podjeljeno na dva dijela. Prvo – neprestano skupljanje podataka koji dolaze iz cijelog svijeta, a onda njihovo sortiranje u "žutu" ili "crvenu" kategoriju.
Ti podaci se onda dalje raspodjeljuju raznim drugim odjeljenjima po cijeloj Rusiji. Drugi dio našeg rada potekao je iz pitanja postojanja NLO – naravno, mi znamo da oni postoje, ali ne znamo šta se krije iza te njihove aktivnosti i kakvi su njihovi interesi. To je trenutno naš najvažniji zadatak tj. ono čemu poklanjamo najviše pažnje.

· Nešto prije nego smo počeli sa snimanjem ovog intervjua pomenuli ste par interesantnih detalja u vezi eksplozije u Tunguskoj, 1908. g. Možete li sada da opet da kažete šta je bio pravi uzrok te eksplozije ?

Mi sa sigurnošću znamo šta je bio uzrok. Radilo se o meteoru, međutim, taj meteor je bio pogođen… recimo… nekom vrstom projektila. Taj projektil je bio ispaljen iz jedne instalacije, tj. baze. Mi ne znamo ko je tu bazu sagradio, ali ona je sagrađena veoma veoma davno i nalazi se u Sibiru, nekoliko stotina kilometara sjeverno od Tunguske pokrajine. Ovo mogu sa sigurnošću da tvrdim jer pouzdano znamo da se u tom regionu dogodilo nekoliko eksplozija. Reći ću vam i ovo, posljednji put kad je iz ove instalacije ispaljen projektil i pogođen meteor, bilo je u ponoć između 24. i 25. Septembra, prošle godine. To je poznato i nekim američkim krugovima, koji su pratili ovaj događaj.

· Izvinjavam se, ali meni to sve nekako zvući kao naučna fantastika.

Znate, Graham, mi inače kad razgovaramo o suštinskim aspektima pozadine svega ovoga, mi to činimo samo s onima koji razumiju i prihvataju – i odgovornost koja ide zajedno sa tim. Znate, mi ovdje imamo posla s tehnologijom koja je daleko ispred naše, i koja je u stanju da čini stvari koje mi još uvijek ne možemo.

· Možete li biti malo više specifični u vezi tačne lokacije gdje se ta baza nalazi ?

Kada pronađete na karti mjesto u Tunguskoj, gdje se ova eksplozija dogodila, na jugoistoku ćete vidjeti poznato Bajkalsko jezero. Iza njega se prema sjeveru proteže ogromna pustara veličine nekih 100 000 km2. To područje je veoma slabo naseljeno, nema ni gradova ni sela. Tamo smo pronašli tu bazu. Sada ću da budem otvoren i kažem da ova baza ima i neku vrstu vlastitog energetskog sistema, kojeg smo mi uspjeli da lociramo. Za vrijeme sukoba u bivšoj Jugoslaviji po prvi put smo primjetili pojačanu emisiju energije iz tog postrojenja, odnosno, baze. Za nas je ovo bilo jedno nevjerovatno otkriće, mada već od prije pouzdano znamo da je ta baza u nekoj vrsti interakcije sa socijalnim previranjima i ratovima. Veliki dio naših istraživanja čini i pretraga prastarih spisa. Tako smo pronašli i zapise Echutin Apposs Alanhor, koje jednostavno nazivamo Alanhor spisima, i koji su prema našim procjenama stari najmanje 4000 godina. Ono što je najnevjerovatnije je to što je u njima jednim naučnim jezikom opisano sve što se tu dešava. Ja sam posjetio to područje dva puta. Prvi put su naši detektori otkrili veoma visok nivo radijacije. Moram da priznam, bilo je veoma opasno jer nismo nikako mogli da se zaštitimo od nje. Nekoliko lokalnih žitelja znaju dosta toga o tom postrojenju, čak su nam detaljno opisali i nacrtali metalne tvorevine koje su tamo vidjeli. Ovi ljudi, članovi njihovih porodica i njihove životinje, svi pate od radijacione bolesti. Još ću nešto da vam kažem u vezi Tunguske eksplozije, što vjerovatno nikada prije niste imali priliku da čujete. Sva živa bića su već bila napustila taj region dva mjeseca prije nego što se eksplozija dogodila…